Pisati ili ne pisati blog?
Svakodnevno imam potrebu sistematizirati svoje razmišljanje o temi-dvije.
Jer, najbolje mislim dok govorim, a u pomanjkanju sugovornika, dok pišem.
Pomislim da bih te misli mogao staviti na blog. Ali, nekako me stid da ljudi pomisle da mislim kako sam toliko pametan da bi me drugi trebali slušati/čitati i da su moje misli važne.
A opet, jedna od najvećih koristi Interneta jer upravo to da uzduž i poprijeko svijeta možemo doći ne samo do podataka, već i do misli ljudi za koje (ljude i njihove misli) inače nikako ne možemo.
Pa se pitam: Koliko je meni važno da tuđi blogovi budu „pametni“? Je li za moje misaone procese nužno da tuđe misli budu "dopečene", dobro informirane i da njihov vlasnik bude kompetentan za predmetnu temu? Ili su mi važne ideje, inspiracije?
Jer, čovjek uči i od najveće budale, zar ne?
Jel' bolje da pišem i objavim, ili pišem sam sebi ili šutim?
Tja, možda nekome bude korisno. A svi kojima se ne svidi imaju more boljih sadržaja svuda oko nas.