Starosjedioci i došljaci

Proteklih godina svjetski mediji i društva bili su užareni „migrantskom krizom“. U podlozi svega je zapravo bio ideološki problem: tko ima veća prava na resurse?

Imaju li oni koji su prvi došli, ili koji su resurs stvorili vječno pravo na njega ili to pravo imaju i došljaci? Tko definira pravila korištenja resursa: starosjedioci ili došljaci. Jer ta prava resursa u jednom koraku se šire i na kulturu: pravila društva.

Na ovaj problem nailazimo u svakoj pori društva. I svi smo mi u nečemu starosjedioci, a u nečem došljaci. Za neke stvari u našem životu tražimo da budu onako kako smo ih mi ili naši stari definirali, a za neke tražimo da se prilagode nama došljacima.

Primjer koji me na ovo potaknuo je od neki dan, kad smo slali obavijest e-mailom: uobičajenu, periodičnu i automatsku (to obavljaju računala za nas) najavu predavanja koje organiziramo mjesečno. Na uobičajeni popis potencijalno zainteresiranih.

Stigao nam je (trenutno!) odgovor jednog ravnatelja škole:

„Molim vas, postedite me mailova za vrijeme krscanskih blagdana.“

Ovaj starosjedioc koji traži da se poštuju njegovi običaji, potpuni je došljak u virtualnom svijetu i ne pada mu napamet da upozna običaje tog svijeta i resursa koje koristi.

I nije on prvi. Već neko vrijeme nam i u poslovnom svijetu objašnjavaju da „..smatraju nepristojnim da im se šalje e-mail poruke izvan radnog vremena…“.
I nije to samo nerazumijevanje asinkrone naravi i prednosti ovog načina međuljudskog općenja čija je sama bit da pošiljatelj šalje kad ti je prikladno, a primatelj čita i odgovara kad je njemu prikladno.
Sve su češći i nesporazumi kad primatelj nečijeg odgovora javlja da „…nema odgovora, već samo moje izvorna poruka ili samo vaš pozdrav…“ jer ne znaju i ne trude se naučiti da se odgovori ne pišu na početku poruke već „in-line“ između redova izvorne poruke.

Također, sad su već rijetki korisnici e-maila koji znaju čemu služe polja To:, Cc: i Bcc, a još manje kako ih primjereno koristiti.

Brojni su još „grijesi“ došljakau virtualnom svijetu. No, problem nije (samo) u njihovu neznanju već prije svega u tome da, kad ih se upozna s njihovom zabludom, najčešće ne pokazuju namjeru da nauče i korigiraju svoje ponašanje već inzistiraju da stvari trebaju biti po njihovom. Iako im ne pada na pamet da, u područjima u kojima su oni starosjedioci, onda i drugim došljacima dozvole da bude po njihovom.

Naš je ravnatelj to baš lijepo ilustrirao.