Hrvatski Jezik
Engleski jezikVjerojatno svatko povremeno razmišlja o smislu života. Ukupnom na Svijetu, a onda i svom.
I ponekad smo u fazi u kojoj nam je sve bez veze, bez smisla i pitam(o) se. „Zašto da se uopće trudim(o)?“
Možda je takvo stanje rezultat kemije u mozgu ili gdje drugdje u organizmu (slušao sam predavanje psihijatra kako nedostatak dobrih bakterija u crijevima izaziva depresiju), možda pobrkanih električnih impulse, a možda kozmičkom zrakom što je proletjela kroz tijelo.
No, ponekad o tome razmišljamo i čisto filozofski.
Ja sam odrastao na Erichu von Daenikenu, Švicarskom hotelijeru koji je u 70-tima napisao nekoliko knjiga kojima je teza da su bogovi koje su štovale razne civilizacije zapravo bili astronauti.
Da su oni ili „posadili“ ljude na Zemlju, ili barem da su pomogli ubrzati razvoj ljudskog roda, da su mu dali i neke bazne tehnologije.
Pročitao sam sve tadašnje njegove knjige, neke stvari sam znao i napamet. I dan danas to na mene ima veliki utjecaj i ja mislim isto to: da su bogovi zapravo astronauti.
A danas kad pogledam evoluciju, pitanje nastanka živog svijeta i njegovu raznovrsnost, ponekad čudnu i smiješnu među srodnim vrstama (plavi kljun?), meni se čini kao da su sve to diplomski zadaci nekih svemirskih studenata.
Naravno da to ne daje odgovor na pitanje: „A tko je, onda, stvorio te astronaute?“ Osjećam se kao da sam istovremeno i kreacionist (ne u tradicionalnom smislu, doduše) i evolucionist.
I onda mi se čini da mi ne možemo i vjerojatno nikad nećemo dokučiti smisao života.
Života u univerzumu.
A da su nas naši tvorci napravili (ili barem instalirali i konfigurirali na Zemlji) da bi eksperimentirali. Oni prije svega, ali onda i mi da eksperimentiramo. Pa možda i njih iznenadimo rezultatima svojih eksperimenata.
.... i onda, na koncu dolazim do zaključka da je jako važno ne uzimati stvari u životu previše ozbiljno.
Neke stvari, poput hrane i skloništa moram(o) uzeti ozbiljno da bih preživio, pa onda izvedenica toga je zaraditi novac i steći status u društvu, ali kad to obavim, bezvezno je svoj novac, titulu, porijeklo, posao smatrati ozbiljno, poistovjećivati se s time, smatrati život bilo čime doli igrom, eksperimentom.