Moli me za pomoć poznanica. Radi se o nekom problemu na poslu/životu kojeg rješava. Pitam ju, ako joj pomognem da dođe to te informacije, što će biti drukčije nego ako ne dođe. Kaže: „Zapravo ništa“. „Pa zašto trošiš vrijeme na to?“
Najvrjedniji naš resurs je naše vrijeme. Interval koji smo dobili da djelujemo na ovom svijetu. Stoga je najvažnije pitanje koje sami sebi stalno moramo postavljati: „Kome želiš pokloniti svoj najvažniji resurs, svoje blago?“
Stalno smo u iskušenju da se svadimo, istjerujemo mak na konac, pravdu, da nam kažu da smo bili u pravu, da smo bili prvi, da …
Ali, jesmo li istinski sretniji nakon toga?
Jesmo li bogatiji?
Jesmo li svoje blago, svoje vrijeme, trampili za pravu stvar?
Želimo li zaista svoje blago pokloniti TOM čovjeku? Bez obzira koliko nas je povrijedio, bez obzira koliko nas opstruira.
Je li bolje „podviti rep“, „pustiti mu da misli da je u pravu“, „ići duljim putem do cilja“, pa i „odustati od mog cilja“ i iskoristiti svoje najveće blago za nekog divnog i nešto od čega nam srce raste?
Ili želimo to blago pokloniti onom tko nas rastužuje, ljuti, kome se ne divimo i ne želimo biti u njegovom društvu?
Kome želiš pokloniti svoje blago?