Da svaki dječak zna da pokazati slabost, ranjivost, suze je prirodno, ljudski i demonstracija ljepote i snage ljudskog bića. Da je ruganje znak slabosti onog tko se ruga, a ne onoga kome se rugaju. Da svaki mladić nauči da ima pravo biti svoj i bez srama u svom tijelu, umu i duši. Da nabildani mišići i neurednost, grubost i tvrdoća nisu znak muškosti, već nesigurnosti i glumatanja. Da smirena samosvijest i ljubaznost, pažnja prema drugima čine čovjeka velikim. Da prava radost ne dolazi iz pobjede nad drugim, već iz neiscrpnog užitka suradnje i uzajamnog pomaganja. Da smije pjevati i plesati, slikati i baviti se znanošću jer kad si svoj, u sebi, to je zanosno i zavodljivo, poželjno i neodoljivo. Da svaki muškarac zna da odjeća i broj pobjeda ne čini muškaraca. Da sapun, skladna odjeća, uglađeni govor i pristojno ponašanje pojačavaju, a ne umanjuju muškost. Da ne mora uvijek biti čvrst k'o stijena, imati rješenje za sve probleme, biti odgovoran za sve, suprotstaviti se svemu i svakome. Da se ni jedan muškarac ne boji da će mu se rugati jer je svoj, iskren i ne skriva sebe. Da ni jedan muškarac s 40, 50, 60, 70 godina ne otkrije da mu je dokazivanje muškosti ukralo radost života, zatrlo istinskog njega. Da se pred kraj života ne pita: „A tko sam ja zapravo i što me istinski raduje?“. Da ni jedan muškarac ne doživi infarkt jer tijelo ne može podnijeti stres koji mu društvo nameće. Da više nitko nikad ne izgovori riječi: „Ma on nije pravi muškarac“ – samo zato što ne ispunjava stereotipe, tuđa očekivanja.
Potaknuto postom Ivke Armande Todorović:
Da svaka djevojčica zna da je seksualnost prirodna i da ju nitko nema pravo iskoristiti. Da svaka djevojka rano nauči da ima pravo biti slobodna, svoja i bez srama u svom tijelu. Da svaka žena zna da njena ženstvenost, seksualnost, senzualnost i ljepota smiju zračiti, ispoljiti se, da smije biti velika, uzimati prostor, biti zakrivljena, mekana, topla. Da smije uživati u sebi. Njihati bokove dok hoda ili pleše, treptati okama ako joj se trpeće, smijati se glasno, ljutiti se kad treba, plakati kad je tužna. Da smije biti žena bez srama i kočnica. Da rano nauči da zavođenje i seksualnost nisu isto i da je najvažnije zavesti samu sebe. Dopustiti si užitak, moć i slabost. Da nijedna žena više na mom satu ne zaplače jer je otkrila da 20, 30 ili 50 godina nije ni znala da je žena. Da svaka mama i svaki tata nauče svoje kćeri da se ne trebaju sramiti sebe i svog tijela. I da je ono što nam se danas pokazuje kao seksualnost izopačeno i iskrivljeno.
Ma želim da više nijedna žena ne bude osuđena jer je prezakopčana ili premalo zakopčana, jer je bitch ili neuračunljiva emotivka. Da više niko nikad ne izgovori riječi - zaslužila je. Samim time što je žena.
Za slobodu i sigurnost žena i muškaraca
- Detalji
- Autor: Predrag Pale
- Kategorija: Društvo
- Hitova: 1479