Normalno je uspoređivati se s drugim ljudima.
Ali pogrešno je to činiti da bismo odredili svoju vrijednost.
Jer, kad se uspoređujemo s drugim ljudima, prečesto uspoređujemo njihove pozitivne strane sa svojim negativnim.
Divit ćemo se nečijem nosu, a prezirati svoj. Istovremeno ne vidimo koliko groznu kosu ima ta osoba, a koliko je naša lijepa.
Divit ćemo se koliko netko zarađuje, ali nećemo vidjeti koliko kvalitetniji brak mi imamo.
Divit ćemo se uspjesima nečijeg djeteta, ali nećemo primijetiti koliko nas drugi ljudi vole jer smo dobri i korisni njima.
I mnogi će na ovo odmahnuti: „Pa to su stvari koje se ne mogu uspoređivati!“
Pa, da! Ništa se ni sa čime ne može uspoređivati. I ne treba. Svaki čovjek je svijet za sebe. Nema smisla uspoređivati dvije slike ili skladbe i pokušati utvrditi koja je bolja. To ubija svu čar života.
Normalno je uspoređivati se s drugim ljudima.
Ali samo da bismo provjerili svoj smjer, a ne da bismo odredili svoju vrijednost.