Hrvatski Jezik
Engleski jezikHome
Sebične poruke
- Detalji
- Kategorija: Društvo
Naš sustav vrijednosti, ono što nam je važno u životu, dobivamo odgojem, koji je posljedica utjecaja naše (ljudske) okoline, kroz poruke koje nam šalje: verbalne i sve one druge.
I kad odrastemo, dakle oblikujemo svoju ličnost, i dalje su naši životni ciljevi rezultat poruka koje dobivamo iz okoline.
Most of us have been brought up in a world where success and achievement (socially and fiscally) are the only things that matter. It's no longer enough to be a baker because your father was a baker, to have a few friends, to live a simple life and enjoy it. Nowadays you have to be the best baker in the land and be famous, have your own bakery show on TV. You must be loved by all, you must be popular. If you don't have a gazillion friends, well, then you're probably a loser nut job. We've been fed the line that anyone can achieve anything, along with the unspoken corollary that if you don't achieve something noteworthy in your life, well, then you're more than a little bit of a waste of DNA.
99% of the messages we soak up and believe as inward truths are, not to put too fine a point on it, bullshit. They've created a society obsessed with beauty, (to the point where women have their bodies hacked open and synthetics stuffed inside) and celebrity (hundreds of thousands of people line up to try to be the next American Idol, because if you're not famous, you don't matter.)
http://spectrumbuzz.blogspot.com/2009/10/how-to-love-yourself-in-lingerie-stop.html
Poruke iz okoline su nam jako važne, do mjere da prema njima upravljamo svoj život. Vjerujemo da je za dobar život važno ono što nam govore te poruke.
A zapravo to nema veze sa stvarnošću. Najlakše ćemo se u to uvjeriti ako razmislimo tko šalje te poruke, kome i zašto.
Govori se o krizi današnjeg društva, a ona se zapravo svodi na to da nitko nikome ne šalje poruke zato da bi primatelju poruke istinski i nesebično pomogao, da mu bude bolje onako kako njemu treba i može biti bolje.
Sve se poruke odašilju u interesu onoga tko poruke šalje.
Starosjedioci i došljaci
- Detalji
- Kategorija: Društvo
Proteklih godina svjetski mediji i društva bili su užareni „migrantskom krizom“. U podlozi svega je zapravo bio ideološki problem: tko ima veća prava na resurse?
Imaju li oni koji su prvi došli, ili koji su resurs stvorili vječno pravo na njega ili to pravo imaju i došljaci? Tko definira pravila korištenja resursa: starosjedioci ili došljaci. Jer ta prava resursa u jednom koraku se šire i na kulturu: pravila društva.
Na ovaj problem nailazimo u svakoj pori društva. I svi smo mi u nečemu starosjedioci, a u nečem došljaci. Za neke stvari u našem životu tražimo da budu onako kako smo ih mi ili naši stari definirali, a za neke tražimo da se prilagode nama došljacima.
Primjer koji me na ovo potaknuo je od neki dan, kad smo slali obavijest e-mailom: uobičajenu, periodičnu i automatsku (to obavljaju računala za nas) najavu predavanja koje organiziramo mjesečno. Na uobičajeni popis potencijalno zainteresiranih.
Stigao nam je (trenutno!) odgovor jednog ravnatelja škole:
„Molim vas, postedite me mailova za vrijeme krscanskih blagdana.“
Ovaj starosjedioc koji traži da se poštuju njegovi običaji, potpuni je došljak u virtualnom svijetu i ne pada mu napamet da upozna običaje tog svijeta i resursa koje koristi.
I nije on prvi. Već neko vrijeme nam i u poslovnom svijetu objašnjavaju da „..smatraju nepristojnim da im se šalje e-mail poruke izvan radnog vremena…“.
I nije to samo nerazumijevanje asinkrone naravi i prednosti ovog načina međuljudskog općenja čija je sama bit da pošiljatelj šalje kad ti je prikladno, a primatelj čita i odgovara kad je njemu prikladno.
Sve su češći i nesporazumi kad primatelj nečijeg odgovora javlja da „…nema odgovora, već samo moje izvorna poruka ili samo vaš pozdrav…“ jer ne znaju i ne trude se naučiti da se odgovori ne pišu na početku poruke već „in-line“ između redova izvorne poruke.
Također, sad su već rijetki korisnici e-maila koji znaju čemu služe polja To:, Cc: i Bcc, a još manje kako ih primjereno koristiti.
Brojni su još „grijesi“ došljakau virtualnom svijetu. No, problem nije (samo) u njihovu neznanju već prije svega u tome da, kad ih se upozna s njihovom zabludom, najčešće ne pokazuju namjeru da nauče i korigiraju svoje ponašanje već inzistiraju da stvari trebaju biti po njihovom. Iako im ne pada na pamet da, u područjima u kojima su oni starosjedioci, onda i drugim došljacima dozvole da bude po njihovom.
Naš je ravnatelj to baš lijepo ilustrirao.
Kamenčić u cipeli
- Detalji
- Kategorija: Opće teme o životu
Kad nam se zavuče kamenčić u cipelu i počne nas bockati i žuljati, brzo uočimo da nas nešto smeta. A brzo i shvatimo što je uzrokom.
Emocionalne „kamenčiće“ puno teže uočavamo i dijagnosticiramo.
Koliko puta prođe cijeli dan dok ne shvatimo da nešto „ne štima“, da se ne osjećamo dobro, da nismo dobro raspoloženi, da nas tišti, straši, živcira, razdražuje? Možda tek kad nas netko pita kako smo ili zašto smo neraspoloženi ili završimo u sukobu s nekim?
A i tada, teško nam je odrediti kako se zapravo osjećamo: je li to ljutnja ili strah, tjeskoba od nečeg neodređenog ili nešto konkretno, je li uzročnik u nama ili nekom drugom?
Tek kad shvatimo kako se osjećamo, možemo tražiti zašto: što smo to učinili, ili nismo, što je to netko učinio ili nije pa to uzrokuje taj emocionalni kamenčić.
Nerijetko to žuljanje traje toliko dugo da se stvori rana, a te rane znaju prerasti u otvorene, nikad zacijeljene rane. Malo po malo, žuljanje postaje opasna gnojna rana, koja čeka ili da nas uguši ili da sav taj gnoj eksplodira prema van.
A tada je vrlo teško tražiti lijek za te rane. Trebalo bi problem rješavati dok je još samo mali žulj u pitanju ili blaga iritacija.
A to znači da bismo emocionalni kamenčić trebali prepoznati čim ranije. I izvaditi ga odmah.
Jedna moguća metoda je kratko, ali ozbiljno razgovarati sa samim sobom svako jutro, nakon buđenja: „Kako si jutros? Smiješiš li se? Imaš li volje za izazove? Plaši li te nešto? Što? Smeta li te nešto? Što? Bi li danas trebalo maknuti neki kamenčić?“
No, isto tako bi trebalo razgovarati pred počinak: „Kakav ti je bio danas dan? Što ti dovodi osmjeh na lice? Što ti čini da se osjećaš dobrim?“
Predavanje: "Uvod u računalnu forenziku"
- Detalji
- Kategorija: Informacijska sigurnost
U okviru programa FER-a i EESTEC-a FERSEC Challenge, održao sam predavanje zaniteresiranim studentima o računalnoj forenzici i FER-ovom predmetu "Računala forenzika".
Stalni problem je aktivirati studente na predavanjima. Međutim danas su me ugodno iznenadili, jer je nakon kraće šutnje, krenula bujica relevantnih i zanimljivih pitanja. Naravno da je hrabrost za prvo pitanje imala studentica. Hvala bogu da iz godine u godinu imamo sve više kolegica. 
Stranica 4 od 5