© 2024 Predrag Pale

Home

Detalji
Kategorija: Opće teme o životu

Mi ljudi težimo binarnom, binarnim vrijednostima.

Čovjekovo tijelo, pa i mozak su potpuno analogni, s kontinuiranim vrijednostima u velikom rasponu. Često algoritamske. Npr. čujemo čak i vrlo male razlike u šapatu, ali samo velike promjene kod glasnih zvukova poput pneumatskog čekića. Međutim naš um teži binarnim vrijednostima: dobro-loše, puno-malo.

Da bismo nešto odlučili, planirali akcije, postavili odnose, treba nam znati je li nešto dobro ili loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo, poželjno ili nepoželjno, novo ili staro, muževno ili ženstveno.

A zapravo baš NIŠTA se ne može tako kategorizirati. Ne u apsolutnom smislu. Samo relativno, u odnosu na nešto ili nekog ili nekad.

Na primjer, u usporedbi s osobom X ja sam bolesno uredno stvorenje, a u usporedbi s osobom Y ja sam odvratno neuredan stvor. Dakle, jesam li ja uredan ili neuredan? I jedno i drugo, ni jedno ni drugo. Jer sve je to moguće odrediti samo U ODNOSU s nekim drugim.

Zato pribjegavamo pravilima pa mislimo da to možemo odrediti u odnosu na pravilo. Jesam li ja pristojan ili nepristojan ako vas gledam u oči dok mi govorite. No n ito nije apsolutno nego ovisi o kulturi i jeste li vi u odnosu na mene „više“ ili „niže u hijerarhiji.

U zapadnoj kulturi pristojno je gledati u oči sugovornika, ma tko on bio. Dok je u nekim dalekoistočnim kulturama to znak nepoštovanja „starijeg“, smatra se da time pokazujemo da mislimo da smo mu ravnopravni.

Nama se teško nositi s pomičnim, plutajućim kriterijima. Kad je nešto, neki X, u nekoj situaciji dobro, prihvatljivo, poželjno, a u drugoj nije? Kad je količina Y nekad previše, a nekad premalo?

Mi bismo jednostavna, čvrsta, sigurna pravila. A to ne postoji u prirodi, pa tako ni u društvu.

Zato ljudi prigrle bibliju, ideologiju, corporate identity, titule, tradicije – jar daju okvir. Imamo osjećaj da je sve jasno, dobro definirano, objektivno mjerljivo. Tada ne treba upregnuti um, ne treba biti zdvojan nad svojom odlukom, odgovornost se može prebaciti na nekog drugog. A i osjećaj zaštićenosti, sigurnosti u okrilju istomišljenika je veći.

Naporno je, teško i nesigurno uvijek sam prosuđivati što učiniti, a što ne. Kakav biti, a kakav ne. Oduprijeti se nagonima, porivima, instinktima – ili ih slijediti. Svu odgovornost nositi na svojim ramenima. Stalno se boriti sa sumnjama i dvojbama.

Detalji
Kategorija: Društvo

Nisam ni prvi ni najglasniji upozoravatelj na opasnosti globalizacije. Samo je moj strah možda drukčiji od onih koje sam do sada čuo. Neki ukazuju na gospodarske učinke, neki na kulturne, a neke plaši nestanak nacionalnih obilježja ili obilježja koje druge skupine.

Mene plaši „jednoumlje“.

Naime, nekada bismo otkrivanjem, ili barem odlaskom u drugu (već poznatu) kulturu, nedvojbeno dobili do znanja da ono što i kako mi radimo, živimo, mislimo, nije jedini mogući način. Nerijetko se nismo slagali s tim drugim načinom, često smo ga napadali, a, nažalost, i pokušali iskorijeniti brutalnom silom ili ideološkom indoktrinacijom. Primjeri su toliko poznati i brojni da ih ne treba ni navoditi.

Gotovo uvijek su to ljudi radili s pozicije intelektualno i duhovno nadmoćne civilizacije koja će unaprijediti primitivnu kulturu.

Ali uvijek nam je, makar polusvjesno, bilo jasno da je naša kultura dogovor, a ne prirodna pojava.

Globalizacija prijeti time da više nećemo imati alternativne kulture s kojima bismo mogli uspoređivati svoju te da stoga buduće generacije, koje nisu vidjele nikakve drugačije kulture, pomisle da je njihova kultura nešto prirodno, Bogom dano, prirodni zakon, a ne samo skup dogovora i pravila koja, najčešće, manjina nameće većini.

Opasnost je da stane razvoj društva zbog općeg uvjerenja da je „to to“: društvo je takvo i takvo treba ostati je je to prirodno.

Doduše, tehnologija, prije svega Internet, više nego ikad u povijesti omogućava, olakšava i pomaže marginaliziranim pojedincima da se pronađu, povežu, udruže i djeluju te tako pokušaju ukazati većini da postoje i drugačiji pogledi, uvjerenja, sustavi vrijednosti i mogućnosti ustroja društva. No veliko je pitanje u kojoj mjeri će takve manjine moći utjecati na glavninu društva, ako ono vjeruje da je njegova kultura „to“.

Detalji
Kategorija: Uncategorised

Često uspoređujemo sebe i svoj život s foto robotom drugih života.

 

Vidimo kako jedan poznanik ima veliku plaću, drugi ima sjajan službeni auto, treći putuje na privlačna mjesta, četvrti radi silno zanimljiv posao itd.

I onda mi svoj posao uspoređujemo s foto robotom svi tih sjajnih stvari. Ne uzimamo u obzir, uopće ne vidimo , da onaj s velikom plaćom radi 12 sati dnevno i nije bio na odmoru godinama, da onaj na putovanjima radi glup posao, da onaj sa zanimljivima  poslom nije dobio plaću, da …

Mi svoj cjelokupni posao uspoređujemo s najsjajnijim dijelovima njihovih, s foto robotom posla kojeg čine njihovi samo najsjajniji dijelovi.

 

Slično uspoređujemo svoju ženu sa susjedom koja je neodoljivo lijepa, prijateljevom ženom koja je silno bogata, kolegicom na poslu koja je iznimno pametna, itd.

Naša će žena gubiti u svim kategorijama natjecanja s foto robotom sastavljenim od najboljih osobina svih tih žena. Ona nema nikakve šanse.

Detalji
Kategorija: Opće teme o životu

Normalno je uspoređivati se s drugim ljudima.

Ali pogrešno je to činiti da bismo odredili svoju vrijednost.

Jer, kad se uspoređujemo s drugim ljudima,  prečesto uspoređujemo njihove pozitivne strane sa svojim negativnim.

Divit ćemo se nečijem nosu, a prezirati svoj. Istovremeno ne vidimo koliko groznu kosu ima ta osoba, a koliko je naša lijepa.

Divit ćemo se koliko netko zarađuje, ali nećemo vidjeti koliko kvalitetniji brak mi imamo.

Divit ćemo se uspjesima nečijeg djeteta, ali nećemo primijetiti koliko nas drugi ljudi vole jer smo dobri i korisni njima.

I mnogi će na ovo odmahnuti: „Pa to su stvari koje se ne mogu uspoređivati!“

Pa, da! Ništa se ni sa čime ne može uspoređivati. I ne treba. Svaki čovjek je svijet za sebe. Nema smisla uspoređivati dvije slike ili skladbe i pokušati utvrditi koja je bolja. To ubija svu čar života.

 

Normalno je uspoređivati se s drugim ljudima.

Ali samo da bismo provjerili svoj smjer, a ne da bismo odredili svoju vrijednost.

  1. Filmski western grad
  2. Osjećati se dobro

Stranica 1 od 5